Vedran Đido*1, Marijan Marjanović 2,3
1Univerzitet u Sarajevu – Fakultet zdravstvenih studija, Bosna i Hercegovina
2Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, Zastupnički dom, Bosna i Hercegovina
3Sveučilište u Mostaru, Fakultet zdravstvenih studija, Bosna i Hercegovina
*Dopisni autor: Vedran Đido, Univerzitet u Sarajevu – Fakultet zdravstvenih studija, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, email: vedran.djido@fzas.unsa.ba
DOI: https://doi.org/10.17532/dzn.2023.008
Uvod: Primaljstvo/babičarstvo u Bosni i Hercegovini je na raskrižju zbog promjena koje su neminovne u zdravstvenim sustavima. Ovo je ključno vrijeme za profesiju, žene i njihove bebe koje se oslanjaju na mjere, usluge i aktivnosti primalja/babica. Tranzicija porođaja iz bolnica u rađaonice koje autonomno vode primalje u BIH je tema koja postavlja pitanja o svojoj realnosti ili fikciji. Ovaj prijelaz odnosi se na promjenu dosadašnjeg zakonskog okvira i prakse rađanja, gdje će se sve više žena odlučiti za rađaonice koje vode primalje umjesto tradicionalnog bolničkog okruženja.
Cilj: Svrha ovog stručnog izvješća je prikazati ključne izazove za primalje, zdravstveni sustav i žene u cilju tranzicije poroda ka specijaliziranim rađaonicama koje pružaju sigurno okružje, personaliziran pristup i iskustvo rađanja kao jednog od najvažnijih događaja u životu žene.
Razrada: Zakon o zdravstvenoj zaštiti FBIH, te Zakon o sestrinstvu i primaljstvu FBIH su zastarjeli i ne prate suvremene trendove u zdravstvenoj zaštiti i primaljskoj profesiji koja je bazirana na dokazima, a prvenstveno po pitanju autonomije profesije što ograničava praktični i znanstveni razvoj iste i autonomnu implementaciju novih tehnologija, znanja i vještina. Trenutačno su bolnice jedini izbor za porođaj u Bosni i Hercegovini, a zdravstveni profesionalci poput liječnika nadgledaju proces. Međutim, raste interes za rađaonice koje vode primalje kao alternativnu opciju za porod. Ovim rađaonicama u europskim zemljama upravljaju obučene i fakultetski obrazovane primalje koje pružaju personaliziranu njegu i podršku tijekom cijelog procesa nisko rizične trudnoće i poroda. Realnost ove tranzicije ovisi o različitim čimbenicima, a prvenstveno o promjeni paradigme trudnoće i porođaja kao dijagnoze i bolesti i trudnice/porodilje kao pacijentice, zatim zakonskih okvira koji će prepoznati značaj i autonomiju EU regulirane profesije, kvalitetne edukacije na fakultetima koji obrazuju primalje, te zdravstvenog sustava koji stremi promjenama u skladu s EU standardima.
Zaključak: Porođaj u specijaliziranim rađaonicama koje vode primalje je imperativ za svaki razvijeni i napredni zdravstveni sustav jer pruža ženama iskustvo i način poroda kako to one žele, no, postojeći zakonski okvir, ali i tradicionalni pristup porodu ne prati suvremene trendove niti osluškuje glas žena.
Ključne riječi: Primaljstvo, bolnica, tranzicija, rađaonica, zakonodavstvo.