Emsel Papić*1, Nurija Bilalović2
1 Univerzitet u Sarajevu-Fakultet zdravstvenih studija,
2 Organizaciona jedinica Klinička patologija, citologija i humana genetika, Klinički Centar Univerziteta u Sarajevu, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
*Dopisni autor: Emsel Papić, Univerzitet u Sarajevu-Fakultet zdravstvenih studija, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, email: e.papic99@gmail.com
DOI: https://doi.org/10.17532/dzn.2023.027
Uvod: Heterogena priroda akutne mijeloične leukemije (AML) iziskuje primjenu specifičnih i pouzdanih laboratorijskih testova pri postavljanju dijagnoze. Istraživanja ukazuju na određene nedostatke konvencionalnih morfoloških i imunofenotipskih metoda, ali i potrebu za imple-mentacijom kompleksnog dijagnostičkog algoritma koji uz navedene metode inkorporira citogenetičke i molekularno-genetičke analize u integrirani dijagnostički pristup.
Cilj: Predstaviti prednosti i nedostatke integriranog dijagnostičkog pristupa u dijagnostici akutne mijeloične leukemije.
Metode: Za potrebe neeksperimentalnog kvalitativnog istraživanja, pretražene su relevantne baze podataka (PubMed, Scopus i Web of Science). Pretraga baza u širem opsegu provedena je uz pomoć ključnih riječi acute myeloid leukemia, cytomorphology, flow cytometry, cytogenetic abnormalities i molecular diagnostics. Za konačnu analizu, odabrani su naučni radovi koji zadovoljavaju kriterije relevantnosti i povezanosti s postavljenim ciljem i temom istraživanja.
Rezultati: Integracija dijagnostičkih modaliteta u AML predstavlja veliki izazov zbog kontinuriane složenosti i opterećenja za zdravstvene profesionalce. Kao značajne prednosti izdvajaju se mogućnost umrežavanja rezultata različitih dijagnostičkih modaliteta, te detekcija nespecifičnih i izazovnih slučajeva AML. Prijavljeni nedostaci se odnose na potrebu za jedinstvenim protokolima, nepredvidiv turnaround time, validaciju i potrebu za visoko specija-liziranim osobljem. Danas se sve više pažnje pridaje AI (engl. artifical intelligence) i njenoj sposobnosti da obradi podatke s ciljem pružanja brzih i preciznih dijagnostičkih i prognostičkih informacija što predstavlja obećavajući koncept u AML-u. Usvajanje ove paradigme znatno bi olakšalo trenutne pristupe i unaprijedilo koncept zdravstvene zaštite.
Zaključak: Integrirani dijagnostički pristup ima za cilj poboljšati kvalitet pojedinačnih metoda primjenom dosadašnjih saznanja i paralelnim testiranjem novih mogućnosti. S razvojem precizne medicine, ovaj dijagnostički model će u budućnosti dobiti dodatni značaj. Neovisno od utvrđenih prednosti i nedostatka, dostupna istraživanja ukazuju na nužnost dodatnih napora i primjenu AI za uspostavljanje standardiziranog integriranog pristupa na globalnom nivou.
Ključne riječi: akutna mijeloična leukemija; dijagnostički pristup; konvencionalna dijagnostika; molekularna dijagnostika; umjetna inteligencija.