Elmedina Mrkulić*1, Jasmina Mahmutović 2

  1. Pedijatrijska klinika, Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  2. Univerzitet u Sarajevu-Fakultet zdravstvenih studija , , Sarajevo, Bosna i Hercegovina

*Dopisni autor: Elmedina Mrkulić, Pedijatrijska klinika, Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, email:elma.mrkulic@fzs.unsa.ba

DOI: https://doi.org/10.17532/dzn.2023.024

Sažetak

Postoje značajni dokazi da djeca sa Diabetes mellitus-om tip 1 (DMT1) imaju niži kvalitet života od svojih zdravih vršnjaka. Holistički pristup pacijentu podrazumijeva razumijevanje kvaliteta života koji je od prognostičke važnosti za poboljšanje ublažavanja simptoma, zdravstvenu njegu i rehabilitaciju pacijenata. Zdravstvena njega usmjerena na porodicu je koncept koji je prihvaćen kao idealan model pružanja zdravstvene zaštite,  posebno kod djece sa DMT1,  jer je dokazano da je sudjelovanje majke u liječenju dijabetesa vlastite djece  najvažnija  odrednica za dobru kontrolu glikemije.

Ciljevi rada: Ispitati faktore koji utiču na kvalitet života djece i adolescenata oboljelih od DMT1, istražiti podršku zdravstvenog sistema u Kantonu Sarajevo, te predložiti korektivne mjere na nivou porodice i zdravstvenog sistema u cilju poboljšanja kvaliteta života porodica sa djecom/adolescentima oboljelim od DMT1.

Metode istraživanja: Tip studije je studija presjeka provedena deskriptivno analitičkom metodom. U studiju je uključeno 50 djece/adolescenata oboljelih od DMT1 i 50 primarnih njegovatelja sa područja Kantona Sarajevo. Provođenjem relevantnog broja instrumenata istraživanja, holistički se pristupilo detekciji problema sa kojima se susreću djeca i adolescenti oboljeli od DMT1.

Rezultati: Bolji kvalitet života  djece i adolescenata oboljelih od DMT1 je povezan sa boljom kontrolom glikemije, a kontrola glikemije kod djece i adolescenata značajno je povezana sa znanjem primarnog njegovatelja o dijabetesu. Podrška zdravstvenog sistema u Kantonu Sarajevo je nedostatna.

Zaključak: Uvažavajući potrebu edukacije i savjetovanja djece/adolescenata i njihovih roditelja/staratelja, od velikog značaja bi bilo definisanje potreba za uključivanjem zdravstvenih profesionalaca, posebno medicinskih sestara specijalista za dijabetes i nutricionista, koji bi realizovali kako preventivne programe, tako i korektivne mjere na nivou porodice i zdravstvenog sistema i  obezbijedili podršku porodicama djece i adolescenata oboljelih od  DMT1.